darko tusevljakovic

Vratija se Šime

Ko je u nedelju uveče slušao dvestadvojku, čuo me je kako u trideset sekundi Nevidljivom čoveku i njegovoj SF emisiji ‘Pogled iz svemirskog broda’ dajem izveštaj sa ovogodišnjeg SFerakona. Kažu Goran i Oto, sve sam rekao. Znate Gorana i Otoa? Osobu A i osobu B u Tri lica knjige? Tako je. A ujedno i dva od četiri počasna gosta pomenute zagrebačke maniSFestacije. Skupa sa mojom malenkosti i Ircem zaduženim za konove. Ne, ne long con-ove, već naučnofantastične konvencije evropskih razmera. Na ovom, 33. SFerakonu, Dave Lally je bio veoma bitan gost, jer su komšije, bar kad je fantastika u pitanju, ušli u Evropu pre nas. Naime, sledeće godine se evropska konvencija naučne fantastike održava u Zagrebu. A mi smo još pre pet-šest godina pomišljali da bi mogla da se održi kod nas. I zaista, ostalo je tako. Mogla bi.

Dakle: simpatičan hotel, čist grad, prilično jeftine i snabdevene knjižare, topao prijem gostiju, fino osmišljeni programi zabavni za gosta bilo da učestvuje u njima, bilo da ih samo posmatra, pozamašna količina hrane i još više pića (čemu je uveliko doprinela istarska banda sa svojim kućnim destilerijama). Šta da kažem kad je bilo tako zanimljivo da nismo ni virnuli u salu kada se prikazivao xxx sf film. Star Virgin, ili tako nešto…

Evo šta su nas sve terali da radimo: da učestvujemo u Sferakonskom survivoru (vidi fotku), da pričamo s Darkom Macanom (tu su možda više terali njega), da pričamo međusobno (dokle, bre!), da priča svako za sebe (bilo je čak i onih što su slušali), da svedočimo genijalnom multitaskingu Aleksandra Žiljaka, da uručujemo Sferine godišnje nagrade, da se slikamo s kostimiranim damama, da kupujemo jeftine knjige, da pijemo, i onda pijemo još malo. I možda još sasvim malo.

Rečju, da vrlo malo spavamo i puno hrčemo.

Genijalno.

Sledeće godine će se na istom mestu zateći neki važniji gosti, pa ako već nismo bili u stanju da nateramo breg u svoje dvorište, preskočićemo tarabu.

SFako dobro!